Za potrebe realizacije Projekta transformacije JU Dječijeg doma Mostar, a u partnerstvu s UNICEF-om BIH, u našim prostorijama organizovana je dvodnevna supervizija. To je početak kontinurinog rada s uposlenicima od kojih se u narednom periodu očekuje mnogo zahtjevnih zadataka. S obzirom da je iza većine radnika dugogodišnji rad s djecom, a koji je po prirodi vrlo stresan, ovo će biti od krucijalne važnosti za daljnje pravilno funkcionisanje.
Sindrom sagorijevanja na radnom mjestu stanje je s kojim se u modernom vremenu suočava sve više ljudi. Svjetska zdravstvena organizacija definira ovaj sindrom kao loše nošenje s hroničnim stresom na radnom mjestu.
Jedan od odgovora na ovakvo stanje jeste spoznaja da trebate pomoć. Važan instrument u radu s ljudima pogođenim stresom (sagorijevanjem), jeste supervizija.
Supervizija se odnosi na komunikaciju i saradnju u radnom kontekstu ljudi. Ona unaprjeđuje ponašanje ljudi u njihovim profesionalnim ulogama u određenom institucionalnom kontekstu uzimajući interaktivno u obzir lični, organizacijski, društveni aspekt.
Supervizija je nužna u profesionalnom radu i razvoju svih koji neposredno rade s ljudima. Kroz superviziju se razvija tzv. reflektirajući praktičar koji s produbljenim razumijevanjem odnosa među ljudima dobiva odgovor na situaciju u kojoj se našao. Supervizijom se razotkriva uzrok nastanka određenih poteškoća i problema i činitelja koji potiču ili otežavaju daljnji razvoj profesionalca i korisnika usluge. Razumijevanje mora biti kognitivno, emocionalno i iskustveno.
S obzirom da je supervizija jedna od metoda koja olakšava stručnjacima da su kontinuirano uključeni u proces učenja kroz integriranje svojeg iskustva u postojeći teorijsko-spoznajni okvir, ona je dobar način osiguravanja kvalitete rada s djecom i to ne samo u sistemu socijalne brige već i u prosvjeti i udrugama civilnog društva. Dakle, neosporno treba biti dostupna onima koji neposredno rade s djecom i mladima.